Darkness is my nature

Dobrodošli na moj blog

10.11.2017.

What to do

Whatcha gon do? Act a fool... Imam tu jednu prijateljicu, Smokey eye, jer je sva full u sminkanju, a ja jedva da tus utrefim da bude jednak. Uglavnom, smokey eye and me, friends for life, reklo bi se. Petnaest godina druzenja, srece, tuge, ma sve. Ja glupa, mlada, naivna. Bez zelje za igrom, bez energije za manipuliranjem zavrsim ovdje i sada, u nezgodnoj situaciji, ponovno pred sudom vlastite savjesti, stjerana u kut njezinom sujetom. Zasto zene? Eto, objasnite mi. Razumijem potrebu igranja i manipulacije s deckom, ipak su vansvemirski odnosi i osjecaji u pitanju (mada ni to ne razumijem skroz). Cemu to? Bila sam njezina sjena, njezina stepenica prema (samo)uspjehu, podizanju ega. Ja sam to dopustila, naravno. Ali, oprostite mojoj mladosti, to je sve tako divno upakovano bilo u ljubaznost, "datcutikrvi" prijateljstvo. A sada, ja sam konacno dosla sebi, shvatila da vise niti zelim niti mogu biti u kontaktu s njom. Ali vrag je tu, pustio me par mjeseci u miru, i opet vreba. Pise poruke, nedostajem joj, ali idalje je sva krivica na meni. Zove na kavu, ne zelim ici. Meni moja ljudskost nece dopustiti da odem hladna kad se raspizdi od laznog placa, i opet cu biti marioneta psihopatije duboko zamaskirane u izgled plavog andjela. Ne ovoga puta. Losa polovica andjela, postaje konacno losa. U njeznim ocima losa. Nije mene mater rodila da me netko zajebava (ne vise).

31.10.2017.

Vjecita inspiracija

Eh ljudi moji. Moja vjecita inspiracija za promisljanje, razgovor, a evo sada i pisanje je ljudska glupost. Parafrazirat cu A. Einsteina koji je rekao da su svemir i ljudska glupost beskonacni; za ovo prvo nisam siguran. Zeljela bih reci da sebe ne smatram natprosjecno inteligentnom, pismenom i sl. Dakle, prosjecna sam po bilo kojem pitanju. I upravo zato sto sam prosjecna i (recimo) pismena, razmisljam koliko su ispod prosjeka ovi ljudi koji nemaju osnovnu pismenost. Inace se ne oglasavam na Facebooku, komentiram iskljucivo kad me netko spomene. A tko danas sebi daje pravo komentirati javne objave na Facebooku?! On/ona je papak svoje vrste; studira neki kurcev menadzment (ili tako nesto), i gdje god moze spomene svoj BMW m348, za kojeg mu je caca, vjerojatno, dusu prodao, ili u najboljem slucaju boravi u privatnom prostoru necije straznjice. I sad je on time pokupio svu pamet svijeta, vinuo se do nebesa, i dao sebi pravo komentirati i vrijedjati druge ljude, pritom koristeci ulicni jezik (misleci da je to pismeno), primitivne fraze i da, ovo ne bi imalo smisla bez jednog lijepog "htjeo". Ali on je isao dalje. Postao je zrtva tzv. hiperpismenosti pa pise "htijeo". A ma dokle vise?! Pametni (ili barem pismeni) sute, dajuci time primitivcima i sirovinama rijec, i to postaje Amen. Ne smije se iznad toga. Mene uvijek ispizdi ovo, i djavo mi ne da mira. Svi moguci negativni procesi u organizmu mi se istovremeno zbivaju zbog tog jednog jebenog "htjeo" i njemu slicnim rijecima. Hajde sto si nepismen, vec si i dovoljno glup da to ne ispravljas. Jebote, pardon jebao te. I onda promislim i shvatim... Koliko samo cesto nailazimo na nacionalnu mrznju na internetu. Svi (mislim na pripadnike tzv. pokreta hiperpismenosti) imaju nesto reci, a suma svega recenog je infantilnost, ogranicenost i duboko ukorijenjena, bezrazlozna mrznja. A, svima njima je zajednicko to jebeno "htjeo". Eto tko nas zavadja, u pizdu lijepu materinu.

28.10.2017.

Solution

Society failed to tolerate me, and I have failed to tolerate society... My only hope, my only solution is a violent revolution.

21.10.2017.

Ordinary day

Nedjelja, prokleta nedjelja... Takva je i subota; za nas studente, I guess. Tko radi, ipak mu je taj dan, donekle, ispunjen. Danas....sunce sija, mi rostiljamo. Mene pici depresija, u dusi mi opsesija, never mind. Kako vi provodite vikende; kako sebe ubjedite da je uredu biti beskoristan, barem ponekad? Jutros ustadoh, ritualna kava i cigareta. Ponesto vesa oprano (iako to masina radi, a ne ja). Uradila sam svoje, pomislih. Onda ljencarenje, a misli naviru. Toliko neodgovorenih poziva za kavu. Toliko poziva koje sam ja trebala uputiti. A meni se ne da... Bas beznacajni problemi, naspram onih egzistencijalnih, cini se... Ali, svaki problem je onoliko velik koliko mu mi paznje posvetimo, zar ne?! Tesko nama introvertima. Zelimo drustvo, a ne znamo kako. Kako odgovoriti na silne pozive na druzenje?! Jel' vi primjetite moj tijek misli?! Jos cu i svoju paranoju zaposliti. Ali ne. Ostajem dobro. Ne osjecam se krivom za ljencarenje. Ja se dobro osjecam, ja se dobro osjecam....

19.10.2017.

Prvi post

Dunno what to say o.O Dopada mi se ideja ovog bloggera. Tj. ono sto ja mislim da je ovaj blogger. Ali, uvijek je tesko poceti, zar ne?! Uglavnom, very glad to be here :D


Darkness is my nature
<< 11/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
483

Powered by Blogger.ba